Kupovina čak i stana od 50 kvadratnih metara u Beogradu i dalje je nedostižna za mnoga domaćinstva, jer kombinacija visokih cijena nekretnina, kamatnih stopa i relativno skromnih plata nastavlja da produbljuje jaz između primanja i troškova stanovanja.
Najnoviji proračuni pokazuju da plata potrebna za nesmetano finansiranje takve kupovine u velikoj mjeri zavisi od lokacije, cijene nekretnine i toga da li kupac uzima stambeni kredit. Stanovi u traženijim centralnim djelovima grada mogu zahtijevati znatno veća primanja od nekretnina na periferiji glavnog grada.
Jaz u pristupačnosti posebno je vidljiv kada se cijene nekretnina uporede sa prosječnim platama. Čak i uz dva prihoda u domaćinstvu, kupci često moraju izdvajati značajan dio mjesečnih primanja za otplatu kredita, dok banke prilikom procjene kreditnih zahtjeva primjenjuju i ograničenja u odnosu na prihode i zaduženost.
Za mlađe kupce situacija je posebno zahtjevna. Uštedjeti dovoljno novca za učešće, uz istovremeno plaćanje kirije i svakodnevnih troškova, može znatno produžiti vrijeme potrebno za ulazak na tržište nekretnina.
Takva situacija povećala je i potražnju za manjim stanovima i nekretninama udaljenijim od centra grada, gdje su cijene uglavnom niže. Međutim, kompromis često podrazumijeva duže vrijeme putovanja i veće troškove prevoza.
Beogradsko tržište nekretnina zato i dalje otvara šire pitanje koliko su cijene stanova usklađene sa lokalnim primanjima. Iako kupovina stana ostaje važan dugoročni cilj za mnoga domaćinstva u Srbiji, nivo prihoda potreban da bi se taj cilj ostvario pokazuje koliko je vlasništvo nad nekretninom postalo teško dostižno za veliki dio stanovništva grada.
