Kupnja čak i stana od 50 četvornih metara u Beogradu i dalje je izvan dosega mnogih kućanstava, jer kombinacija visokih cijena nekretnina, kamatnih stopa i relativno skromnih plaća nastavlja povećavati jaz između prihoda i troškova stanovanja.
Najnoviji izračuni pokazuju da plaća potrebna za bezbrižno financiranje takve kupnje u velikoj mjeri ovisi o lokaciji, cijeni nekretnine i tome uzima li kupac stambeni kredit. Stanovi u traženijim središnjim četvrtima mogu zahtijevati znatno veća primanja nego nekretnine na periferiji glavnog grada.
Razlika u pristupačnosti posebno je vidljiva kada se cijene nekretnina usporede s prosječnim plaćama. Čak i uz dva prihoda u kućanstvu, kupci često moraju izdvajati znatan dio mjesečnih primanja za otplatu kredita, dok banke pri procjeni zahtjeva za kredit primjenjuju i ograničenja koja se odnose na prihode i postojeća zaduženja.
Za mlađe kupce situacija je posebno zahtjevna. Uštedjeti dovoljno novca za učešće, uz istodobno plaćanje najamnine i svakodnevnih troškova, može znatno produljiti vrijeme potrebno za ulazak na tržište nekretnina.
Takva situacija povećala je i potražnju za manjim stanovima i nekretninama udaljenijima od središta grada, gdje su cijene uglavnom niže. Međutim, kompromis često znači dulje vrijeme putovanja i veće troškove prijevoza.
Beogradsko tržište nekretnina stoga i dalje otvara šire pitanje koliko su cijene stanova usklađene s lokalnim prihodima. Iako kupnja stana ostaje važan dugoročni cilj za mnoga kućanstva u Srbiji, razina prihoda potrebna za njegovo ostvarenje pokazuje koliko je vlasništvo nad nekretninom postalo teško dostupno velikom dijelu stanovništva grada.
