Digitalni udžbenici mogu značajno smanjiti troškove štampe, papira, skladištenja i distribucije. Za razliku od štampanih knjiga, elektronski materijali mogu se znatno lakše ažurirati, što školama i izdavačima omogućava da ispravljaju zastarjele informacije bez potrebe za štampanjem i distribucijom potpuno novih izdanja.
Ovo pitanje posebno je značajno u Srbiji, gdje se porodice na početku svake školske godine mogu suočiti sa velikim troškovima kupovine udžbenika i drugih nastavnih materijala. Veća upotreba digitalnih resursa mogla bi smanjiti te izdatke i učiniti obrazovne sadržaje dostupnijim.
Tehnologija pruža i mogućnost da udžbenici postanu interaktivniji. Digitalni materijali mogu uključivati video-sadržaje, animacije, audio-sadržaje, interaktivne vježbe i dodatne resurse za učenje, čime bi nastava učenicima mogla postati zanimljivija.
Međutim, prelazak na digitalno obrazovanje zahtijevao bi i ulaganja. Školama i učenicima potreban je pristup pouzdanoj internet vezi, računarima ili tabletima, dok je nastavnicima potrebna odgovarajuća obuka kako bi digitalne materijale mogli efikasno koristiti. Postoji i zabrinutost zbog digitalnog jaza, jer nemaju sve porodice jednak pristup uređajima i tehnologiji. Potpuno odustajanje od štampanih udžbenika moglo bi zato stvoriti dodatne nejednakosti ukoliko digitalni pristup ne bude obezbijeđen svim učenicima.
Za Srbiju bi zato najpraktičnije rješenje mogao biti postepen prelazak, umjesto potpunog ukidanja štampanih materijala. Kombinovanje digitalnih udžbenika sa tradicionalnim resursima omogućilo bi školama da iskoriste niže troškove i prednosti tehnologije, a istovremeno obezbijede da učenici kojima su potrebni štampani materijali ne budu zapostavljeni.
Dok obrazovni sistemi širom Evrope sve više prihvataju digitalizaciju, pitanje za Srbiju više nije samo mogu li se udžbenici prebaciti sa papira na ekrane, već kako taj prelazak organizovati tako da bude finansijski pristupačan, dostupan svima i da zaista unaprijedi kvalitet obrazovanja.
