Digitalni udžbenici mogu značajno smanjiti troškove štampe, papira, skladištenja i distribucije. Za razliku od štampanih knjiga, elektronski materijali mogu se mnogo lakše ažurirati, što školama i izdavačima omogućava da isprave zastarjele informacije bez potrebe za štampanjem i distribucijom potpuno novih izdanja.
Ovo pitanje posebno je važno u Srbiji, gdje se porodice na početku svake školske godine mogu suočiti sa značajnim izdacima za kupovinu udžbenika i drugog nastavnog materijala. Veća upotreba digitalnih sadržaja mogla bi smanjiti te troškove i učiniti obrazovne sadržaje dostupnijim.
Tehnologija takođe pruža mogućnost da udžbenici postanu interaktivniji. Digitalni materijali mogu sadržavati videozapise, animacije, audio sadržaje, interaktivne zadatke i dodatne izvore za učenje, što bi nastavu moglo učiniti zanimljivijom učenicima.
Međutim, prelazak na digitalno obrazovanje zahtijevao bi i ulaganja. Školama i učenicima potreban je pristup pouzdanoj internetskoj vezi, računarima ili tabletima, dok je nastavnicima potrebna odgovarajuća obuka kako bi digitalne materijale mogli efikasno koristiti. Postoji i zabrinutost zbog digitalnog jaza, jer nemaju sve porodice jednak pristup uređajima i tehnologiji. Potpuno odustajanje od štampanih udžbenika moglo bi zato stvoriti dodatne nejednakosti ukoliko digitalni pristup ne bude osiguran svim učenicima.
Za Srbiju bi zato najpraktičnije rješenje mogao biti postepen prelazak, umjesto potpunog ukidanja štampanih materijala. Kombinovanje digitalnih udžbenika s tradicionalnim izvorima omogućilo bi školama da iskoriste niže troškove i prednosti tehnologije, a da učenici kojima su potrebni štampani materijali pritom ne budu zapostavljeni.
Dok obrazovni sistemi širom Evrope sve više prihvataju digitalizaciju, pitanje za Srbiju više nije samo mogu li se udžbenici preseliti s papira na ekrane, već kako taj prelazak organizovati tako da bude finansijski pristupačan, dostupan svima i da zaista unaprijedi kvalitet obrazovanja.
