BDP po satu rada u Albaniji procijenjen je na 18,7 međunarodnih dolara u 2025. godini, što je 4,1% manje nego 2024. Taj je iznos također znatno ispod globalnog prosjeka od 23,3 dolara po satu, prema procjenama ILO-a.
Albanija zaostaje za svim ostalim gospodarstvima Zapadnog Balkana za koja postoje usporedivi podaci. Bosna i Hercegovina zabilježila je 26,3 dolara po satu, slijede Srbija s 29,8, Crna Gora s 31,1 i Sjeverna Makedonija s 34 dolara. ILO ne objavljuje usporedive podatke za Kosovo*.
Produktivnost rada mjeri vrijednost proizvedenih dobara i usluga u odnosu na vrijeme koje radnici utroše na njihovu proizvodnju. Na nju utječu čimbenici poput tehnologije i automatizacije, ulaganja, inovacija, obrazovanja i vještina radne snage, ali i struktura gospodarstva te sektori koji čine najveći dio proizvodnje.
Relativno niski troškovi rada i visoka razina neformalne ekonomije u Albaniji tradicionalno su tvrtkama pružali malo poticaja za ulaganja u automatizaciju i tehnologije koje povećavaju produktivnost. Kada je rad relativno jeftin, tvrtke imaju manje razloga ljudski rad zamijeniti ili nadopuniti strojevima i tehnologijom.
Gospodarska struktura zemlje još je jedan važan čimbenik. Postupno smanjenje važnosti radno intenzivnih industrija, poput proizvodnje odjeće, moglo bi otvoriti prostor za prelazak prema sektorima koji stvaraju veću gospodarsku vrijednost po satu rada.
Razlika u produktivnosti posebno je važna jer su plaće u Albaniji posljednjih godina porasle. Viši troškovi rada mogli bi s vremenom potaknuti tvrtke da više ulažu u tehnologiju, vještine i učinkovitiju proizvodnju kako bi zadržale konkurentnost.
Na globalnoj razini razlika u produktivnosti još je izraženija. Irska je zabilježila najveći BDP po satu rada od 164,7 dolara, a slijedi Luksemburg sa 159,5 dolara. Ti podaci također pokazuju važnost gospodarske strukture, budući da visokoproduktivna gospodarstva uglavnom imaju veću koncentraciju industrija i usluga visoke dodane vrijednosti.
Za Albaniju će povećanje produktivnosti biti ključno ne samo za konkurentnost poslovnog sektora nego i za podizanje životnog standarda i održiv rast plaća. Bez snažnijeg rasta produktivnosti, viši troškovi rada mogli bi s vremenom dodatno pritisnuti tvrtke i ograničiti tempo rasta realnih prihoda.
