Digitalni udžbenici mogu značajno da smanje troškove štampe, papira, skladištenja i distribucije. Za razliku od štampanih knjiga, elektronski materijali mogu mnogo lakše da se ažuriraju, što školama i izdavačima omogućava da isprave zastarele informacije bez potrebe za štampanjem i distribucijom potpuno novih izdanja.
Ovo pitanje je posebno važno u Srbiji, gde porodice na početku svake školske godine mogu da se suoče sa značajnim izdacima za kupovinu udžbenika i drugih nastavnih materijala. Veća upotreba digitalnih sadržaja mogla bi da smanji te troškove i učini obrazovne sadržaje dostupnijim.
Tehnologija takođe pruža mogućnost da udžbenici postanu interaktivniji. Digitalni materijali mogu da sadrže video-sadržaje, animacije, audio-sadržaje, interaktivne vežbe i dodatne izvore za učenje, čime bi nastava učenicima mogla da postane zanimljivija.
Međutim, prelazak na digitalno obrazovanje zahtevao bi i ulaganja. Školama i učenicima potreban je pristup pouzdanoj internet vezi, računarima ili tabletima, dok je nastavnicima potrebna odgovarajuća obuka kako bi digitalne materijale mogli efikasno da koriste. Postoji i zabrinutost zbog digitalnog jaza, jer nemaju sve porodice jednak pristup uređajima i tehnologiji. Potpuno odustajanje od štampanih udžbenika moglo bi zato da stvori dodatne nejednakosti ukoliko digitalni pristup ne bude obezbeđen svim učenicima.
Za Srbiju bi zato najpraktičnije rešenje mogao da bude postepen prelazak, umesto potpunog ukidanja štampanih materijala. Kombinovanje digitalnih udžbenika sa tradicionalnim izvorima omogućilo bi školama da iskoriste niže troškove i prednosti tehnologije, a istovremeno obezbede da učenici kojima su potrebni štampani materijali ne budu zapostavljeni.
Dok obrazovni sistemi širom Evrope sve više prihvataju digitalizaciju, pitanje za Srbiju više nije samo mogu li udžbenici da se prebace sa papira na ekrane, već kako taj prelazak organizovati tako da bude finansijski pristupačan, dostupan svima i da zaista unapredi kvalitet obrazovanja.

