Razdoblje pandemije COVID-19 možda je pridonijelo široj promjeni u načinu na koji ljudi razmišljaju o vlastitom zdravlju. Pandemija je pitanja imuniteta, prevencije i prehrane stavila u središte svakodnevnih razgovora, dok su društvene mreže istodobno stvorile beskrajan tok savjeta povezanih sa zdravljem. Za neke je ljude uzimanje vitamina i suplemenata postalo gotovo oblik psihološke sigurnosti: ako postoji nešto što mogu uzeti, imali su osjećaj da poduzimaju nešto kako bi se zaštitili.
Naravno, nema ničeg lošeg u brizi o vlastitom zdravlju. Preventivni pregledi, uravnotežena prehrana, redovita tjelesna aktivnost i obraćanje pozornosti na simptome iznimno su važni. No briga o zdravlju lako može prerasti u zdravstvenu anksioznost, osobito kada ljudi počnu tražiti nedostatke ili probleme koji možda uopće ne postoje.
Mnogi počinju uzimati vitamin D, magnezij, željezo, cink ili druge suplemente jednostavno zato što ih je netko preporučio na internetu. Međutim, treba li osobi određeni suplement zapravo ovisi o njezinoj prehrani, načinu života, zdravstvenoj povijesti i, u mnogim slučajevima, laboratorijskim nalazima.
Kultura suplemenata postaje posebno zabrinjavajuća kada zahvati tinejdžere. Mladi su neprestano izloženi slikama izrazito mišićavih tijela, brzih transformacija i fitness influencera koji proteinske praške, kreatin i druge proizvode predstavljaju kao gotovo obavezan dio postizanja određenog izgleda.
Proteini sami po sebi nisu opasni, kao ni kreatin kada se pravilno koristi. No pitanje je treba li tinejdžeru određeni proizvod doista, u kojoj količini i postoje li zdravstvene okolnosti koje bi prije toga trebalo uzeti u obzir.
Adolescenti mogu biti i osjetljiviji na pritisak da rezultate postignu odmah. Umjesto da snagu postupno grade treningom, snom i odgovarajućom prehranom, mogu biti potaknuti na traženje prečaca. Još važnije, tinejdžer možda ne zna je li naizgled bezopasan suplement prikladan za njega ili može li stupiti u interakciju s lijekovima ili postojećim zdravstvenim stanjem.
Neka nasljedna i kronična stanja mogu godinama ostati neotkrivena. To je još jedan razlog zašto “svi drugi to uzimaju” nije dovoljan razlog za korištenje suplementa. Slušajte svog liječnika – ne algoritam. Internet je zdravstvene informacije učinio dostupnijima nego ikad prije, ali je istodobno zamaglio granicu između informacije i medicinskog savjeta. Influencer može podijeliti ono što je njemu pomoglo, ali ne mora poznavati zdravstvenu povijest osobe koja gleda video.
Isto vrijedi i za nadolazeću sezonu gripe i virusnih infekcija. Kada se ljudi počnu osjećati loše, snažan može biti poriv da odmah kupe čitav niz vitamina, minerala ili drugih proizvoda koji se promoviraju na internetu. No bolji prvi korak, osobito kada su simptomi izraženi ili traju, jest obratiti se liječniku umjesto samostalno si propisivati režim suplemenata.
Liječnici nisu nepogrešivi i pacijenti imaju puno pravo postavljati pitanja, tražiti drugo mišljenje i razumjeti zašto im se preporučuje određena terapija ili suplement. Ipak, zdravstveni djelatnik koji poznaje medicinsku povijest pacijenta nalazi se u bitno drukčijoj poziciji od nepoznate osobe na Instagramu ili YouTubeu.
Na kraju, pitanje nije jesu li suplementi “dobri” ili “loši”. Neki su doista korisni kada postoji dokazana potreba. Pitanje je gdje povući granicu između razumnog korištenja suplemenata i uvjerenja da stalno moramo nešto uzimati kako bismo bili zdravi.
Briga o zdravlju ne bi trebala značiti strah od svakog mogućeg nedostatka, bolesti ili obroka koji nije savršen. Ponekad je najzdraviji pristup mnogo jednostavniji: hranite se razumno, krećite se, spavajte, idite na preventivne preglede, slušajte svoje tijelo – i prije nego što na policu dodate još jednu bočicu, zapitajte se treba li vam ona doista.
