Svakog ljeta jedno pitanje gotovo je nezaobilazno širom Zapadnog Balkana: “Gdje idete na more ove godine?” Za mnoge porodice ljetovanje na obali postalo je više od odmora — često se doživljava kao godišnja obaveza. U nekim slučajevima ljudi čak uzimaju kredite ili maksimalno rastežu kućni budžet samo da bi priuštili sedmicu na moru, što pokazuje koliko je snažno društveno očekivanje da ljeto nije potpuno bez odlaska na plažu.
Ipak, odmor bi u suštini trebalo da bude pitanje predaha, a ne pritiska. Bilo da je riječ o luksuznom resortu ili skromnom apartmanu, cilj slobodnog vremena jeste da se čovjek isključi iz svakodnevice, obnovi energiju i provede kvalitetno vrijeme s porodicom i prijateljima. Ako planiranje putovanja postane izvor finansijskog stresa ili anksioznosti, postavlja se pitanje da li se izgubila prvobitna svrha odmora.
Sve se češće preispituje i očekivanje da ljetna pauza mora značiti odlazak na more. Iako su destinacije na obali i dalje prvi izbor za mnoge, drugi radije biraju city break putovanja u gradove poput Pariza, Londona ili Kopenhagena, planinski odmor, vinske regije, pješačke ture ili daleka putovanja radi upoznavanja drugih kultura. U mnogim zapadnoevropskim zemljama takva raznolikost putovanja odavno se smatra jednako uobičajenom kao i odmor na plaži.
Kako putovanja postaju dostupnija, a preferencije se nastavljaju mijenjati, Zapadni Balkan bi postepeno mogao prihvatiti šire shvatanje ljetnog odmora. Najljepša putovanja nisu nužno ona provedena uz more — već ona koja prate lična interesovanja, uklapaju se u individualni budžet i omogućavaju ljudima da se kući vrate zaista odmorni.
