Ljeta donose dugotrajne toplinske valove i suše, dok iznenadne oluje i ekstremne oborine mogu stići gotovo bez upozorenja. Zime se mogu izmjenjivati između neuobičajeno blagih razdoblja i kratkih naleta hladnoće, dok proljeće i jesen sve manje nalikuju jasno definiranim godišnjim dobima, a sve više nizu naglih promjena. Jednog dana ljudi nose japanke i kratke hlače, a već sljedećeg posežu za zimskim jaknama.
Lako je takve promjene jednostavno nazvati „ludim vremenom“, ali znanstvenici kažu da iza njih stoji mnogo širi obrazac. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) zaključio je da je ljudski utjecaj nedvojbeno zagrijao atmosferu, oceane i kopno te da već utječe na ekstremne vremenske pojave diljem svijeta. Toplinski valovi postali su učestaliji i intenzivniji u većini kopnenih područja od 1950-ih, dok su obilne oborine također postale češće u mnogim regijama.
Europa je posebno izložena tom trendu. Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji i Copernicusu, Europa je kontinent koji se najbrže zagrijava, a 2024. bila je njezina najtoplija godina otkako postoje mjerenja. Godinu su obilježile i snažne oluje te raširene poplave, u kojima je poginulo najmanje 335 ljudi, dok se procjenjuje da je poplavama bilo pogođeno oko 413.000 osoba.
Zapadni Balkan već je iskusio neke od tih ekstrema. Tijekom ljeta 2025. dijelovi regije zabilježili su ekstreman toplinski stres, dok su jugoistočnu Europu pogodile teške do ekstremne suše i nizak vodostaj rijeka. Copernicus je izvijestio da su dijelovi Zapadnog Balkana, Grčke i Türkiye imali najmanje jedan dan „ekstremnog“ toplinskog stresa, definiranog kao maksimalna osjetna temperatura od najmanje 46°C. Istodobno je srpanj donio velike poplave u dijelovima Balkana, uključujući Hrvatsku i istočnu Rumunjsku.
Važno je napraviti još jednu razliku. Klimatske promjene ponekad se poistovjećuju s oštećenjem ozonskog omotača, ali nije riječ o istoj pojavi. NASA navodi da oštećenje ozonskog omotača nije glavni uzrok globalnih klimatskih promjena. Glavni pokretač današnjeg zagrijavanja jest nakupljanje stakleničkih plinova, osobito kao posljedica ljudskih aktivnosti. Oštećenje ozonskog omotača i klimatske promjene ipak su povezani jer su neke tvari koje pridonose razgradnji ozona ujedno i staklenički plinovi.
Uzroci su, dakle, mnogo širi od jedne određene tehnologije ili životnog stila. Izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije, grijanje, industriju i promet, promjene u korištenju zemljišta i druge ljudske aktivnosti povećale su koncentraciju stakleničkih plinova. To ne znači da je pojedinac koji odabere automobil na benzin ili ne reciklira osobno odgovoran za toplinski val; klimatski sustav prije svega oblikuju kumulativne emisije te veliki gospodarski i energetski sustavi.
Umjetna inteligencija donosi još jednu suvremenu komplikaciju. Sama AI nije glavni uzrok današnjih klimatskih promjena, ali infrastruktura koja se ubrzano širi kako bi podržala AI sustave ima svoj okolišni otisak. Podatkovni centri troše velike količine električne energije, a Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da bi se globalna potrošnja električne energije u podatkovnim centrima, prema osnovnom scenariju, mogla više nego udvostručiti — s oko 460 TWh u 2024. na više od 1.000 TWh do 2030. godine. AI je jedan od najvažnijih pokretača tog rasta.
To ne znači da razvoj AI-ja jednostavno treba zaustaviti. To znači da je važno odakle dolazi energija kojom se napaja. Ako se dodatna potražnja za električnom energijom sve više pokriva iz obnovljivih i niskougljičnih izvora, utjecaj na klimu može se smanjiti; ako se u velikoj mjeri oslanja na fosilna goriva, vrijedi suprotno. Isto načelo primjenjuje se na gotovo svaki tehnološki razvoj: pitanje nije samo što čovječanstvo izumi, nego i kako se ta tehnologija napaja energijom i koristi.
Tu u priču ulaze Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Kako se približava 2030. godina, svijet je još vrlo daleko od ostvarenja cijele agende. Procjena UN-a iz 2025. pokazala je da je samo 18% ciljeva koje je moguće procijeniti bilo na dobrom putu, dok je 48% pokazivalo nedovoljan napredak, a 18% je zapravo nazadovalo u odnosu na 2015.
Zapadni Balkan stoga se suočava s posebno vidljivom verzijom globalne dileme. Regija razvija električnu mobilnost, obnovljivu energiju, održivije gradove i nove ekološke inicijative, dok se istodobno nosi sa zastarjelom infrastrukturom, ovisnošću o fosilnim gorivima i gospodarskim pritiskom tranzicije prema čišćem modelu.
Neobično vrijeme koje danas doživljavamo ne bi nas nužno trebalo dovoditi u paniku svaki put kada se temperatura preko noći promijeni za 15 stupnjeva. Ali ne bi nam smjelo postati ni toliko uobičajeno da prestanemo pitati zašto se to događa. Nazvati vrijeme „bipolarnim“ možda je jednostavan način da opišemo ono što doživljavamo; razumjeti zašto se klima mijenja znatno je važnije.
Na kraju, pitanje nije može li se čovječanstvo vratiti upravo onim godišnjim dobima kojih se ljudi sjećaju od prije nekoliko desetljeća. Klima se već promijenila. Pitanje je koliko ćemo daljnjih promjena dopustiti, koliko ćemo se dobro pripremiti za rizike koji su već neizbježni i hoćemo li današnje sve neobičnije vrijeme tretirati kao neugodnost kojoj se jednostavno moramo prilagoditi — ili kao upozorenje koje nam još ostavlja prostor za djelovanje.
