Ljeta donose dugotrajne toplotne valove i suše, dok iznenadne oluje i ekstremne padavine mogu stići gotovo bez upozorenja. Zime se mogu smjenjivati između neuobičajeno blagih perioda i kratkih naleta hladnoće, dok proljeće i jesen sve manje liče na jasno određena godišnja doba, a sve više na niz naglih promjena. Jednog dana ljudi nose japanke i šorceve, a već sljedećeg posežu za zimskim jaknama.
Lako je ove promjene jednostavno nazvati „ludim vremenom“, ali naučnici kažu da iza njih stoji mnogo širi obrazac. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) zaključio je da je ljudski uticaj nedvosmisleno zagrijao atmosferu, okeane i kopno i da već utiče na ekstremne vremenske pojave širom svijeta. Toplotni valovi postali su učestaliji i intenzivniji u većini kopnenih područja od 1950-ih, dok su se obilne padavine također povećale u mnogim regijama.
Evropa je posebno izložena ovom trendu. Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji i Copernicusu, Evropa je kontinent koji se najbrže zagrijava, a 2024. bila je njena najtoplija godina otkako postoje mjerenja. Godinu su obilježile i snažne oluje i velike poplave, u kojima je poginulo najmanje 335 ljudi, dok je procijenjeno da su poplave pogodile oko 413.000 osoba.
Zapadni Balkan već je iskusio neke od ovih ekstrema. Tokom ljeta 2025. dijelovi regiona zabilježili su ekstreman toplotni stres, dok su jugoistočnu Evropu pogodile teške do ekstremne suše i nizak vodostaj rijeka. Copernicus je izvijestio da su dijelovi Zapadnog Balkana, Grčke i Türkiye imali najmanje jedan dan „ekstremnog“ toplotnog stresa, definisanog kao maksimalna osjetna temperatura od najmanje 46°C. Istovremeno je juli donio velike poplave u dijelovima Balkana, uključujući Hrvatsku i istočnu Rumuniju.
Važno je napraviti još jednu razliku. Klimatske promjene ponekad se poistovjećuju sa oštećenjem ozonskog omotača, ali nije riječ o istoj pojavi. NASA navodi da oštećenje ozonskog omotača nije glavni uzrok globalnih klimatskih promjena. Glavni pokretač današnjeg zagrijavanja jeste nakupljanje gasova sa efektom staklene bašte, posebno kao posljedica ljudskih aktivnosti. Oštećenje ozonskog omotača i klimatske promjene ipak jesu povezani, jer su neke supstance koje utiču na razgradnju ozona ujedno i gasovi sa efektom staklene bašte.
Uzroci su, dakle, mnogo širi od jedne određene tehnologije ili načina života. Sagorijevanje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije, grijanje, industriju i transport, promjene u korištenju zemljišta i druge ljudske aktivnosti povećale su koncentraciju gasova sa efektom staklene bašte.
To ne znači da je pojedinac koji vozi automobil na benzin ili ne reciklira lično odgovoran za toplotni val; klimatski sistem prije svega oblikuju kumulativne emisije i veliki ekonomski i energetski sistemi.
Vještačka inteligencija donosi još jednu savremenu komplikaciju. Sama AI nije glavni uzrok današnjih klimatskih promjena, ali infrastruktura koja se ubrzano širi kako bi podržala AI sisteme ima svoj ekološki otisak. Data centri troše velike količine električne energije, a Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da bi globalna potrošnja električne energije u data centrima, prema osnovnom scenariju, mogla više nego da se udvostruči — sa oko 460 TWh u 2024. na više od 1.000 TWh do 2030. godine. AI je jedan od najvažnijih pokretača tog rasta.
To ne znači da razvoj AI treba jednostavno zaustaviti. Znači da je važno odakle dolazi energija koja je pokreće. Ako se dodatna potražnja za električnom energijom sve više pokriva iz obnovljivih i niskougljičnih izvora, uticaj na klimu može biti manji; ako se u velikoj mjeri oslanja na fosilna goriva, dešava se suprotno. Isti princip važi za gotovo svaki tehnološki razvoj: pitanje nije samo šta čovječanstvo izumi, nego i kako se ta tehnologija napaja energijom i koristi.
Tu u priču ulaze Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih nacija. Kako se približava 2030. godina, svijet je još veoma daleko od ostvarivanja cjelokupne agende. Procjena UN-a iz 2025. pokazala je da je samo 18% ciljeva koje je moguće ocijeniti bilo na dobrom putu, dok je 48% bilježilo nedovoljan napredak, a 18% je zapravo nazadovalo u odnosu na 2015.
Zapadni Balkan se zato suočava s posebno vidljivom verzijom globalne dileme. Region razvija električnu mobilnost, obnovljive izvore energije, održivije gradove i nove ekološke inicijative, dok se istovremeno suočava sa zastarjelom infrastrukturom, zavisnošću od fosilnih goriva i ekonomskim pritiskom tranzicije ka čistijem modelu.
Neobično vrijeme koje danas doživljavamo ne bi trebalo da nas nužno tjera u paniku svaki put kada temperatura preko noći promijeni 15 stepeni. Ali ne bi trebalo ni da nam postane toliko uobičajeno da prestanemo pitati zašto se to dešava. Nazvati vrijeme „bipolarnim“ možda je jednostavan način da opišemo ono što doživljavamo; razumjeti zašto se klima mijenja znatno je važnije.
Na kraju, pitanje nije može li se čovječanstvo vratiti upravo onim godišnjim dobima kojih se ljudi sjećaju od prije nekoliko decenija. Klima se već promijenila. Pitanje je koliko ćemo daljih promjena dozvoliti, koliko ćemo se dobro pripremiti za rizike koji su već neizbježni i hoćemo li današnje sve neobičnije vrijeme tretirati kao neugodnost kojoj se jednostavno moramo prilagoditi — ili kao upozorenje koje nam još ostavlja prostor za djelovanje.
