Po\u010detak \u0161kolske godine sve vi\u0161e postaje sezona kupovine, a ne samo povratak u u\u010dionicu. Nove sveske, pernice, ruksaci, odje\u0107a, patike i bezbroj drugih stvari pune spiskove za kupovinu, dok dru\u0161tvene mre\u017ee i reklame neprestano stvaraju utisak da djeci svakog septembra treba ne\u0161to novo, bolje ili skuplje. Ali treba li djetetu zaista druga\u010dija olovka za svaku priliku ili bi jedna olovka, jedna hemijska, gumica i osnovni pribor bili sasvim dovoljni?<\/p>\n\n\n\n
Za roditelje, me\u0111utim, pitanje rijetko ostaje tako jednostavno. Kupovina \u0161kolskog pribora mo\u017ee donijeti sasvim druga\u010diju vrstu pritiska: ne samo \u0160ta mom djetetu treba?, ve\u0107 i Da li \u0107e to biti dovoljno dobro? Dijete mo\u017ee imati potpuno ispravne patike ili ruksak, ali ako njegovi \u0161kolski drugovi nose odre\u0111eni brend, ne\u0161to jeftinije odjednom mo\u017ee postati izvor nelagode ili \u010dak ismijavanja. Isto se mo\u017ee desiti sa odje\u0107om, telefonima, modnim dodacima i drugim stvarima koje imaju malo veze sa obrazovanjem, ali mogu postati iznena\u0111uju\u0107e va\u017ene u dru\u0161tvenom svijetu djeteta.<\/p>\n\n\n\n
To otvara pitanje da li bi \u0161kole trebalo da podsti\u010du odre\u0111eni minimalni standard. Mo\u017ee li se o\u010dekivati da svako dijete ima osnovnu opremu potrebnu za ravnopravno u\u010destvovanje, a da se u\u010dionica ne pretvori u takmi\u010denje u tome ko ima najskuplji ili najimpresivniji pribor? Istovremeno, te\u0161ko je propisivati \u0161ta porodice kupuju svojoj djeci. Imati vi\u0161e od minimuma samo po sebi nije problem i dijete ne bi trebalo da se osje\u0107a krivim samo zato \u0161to njegovi roditelji mogu priu\u0161titi ne\u0161to dodatno.<\/p>\n\n\n\n