Izmjene crnogorskih propisa o radu omogućuju ženama koje pate od snažnih menstrualnih bolova i povezanih zdravstvenih tegoba da koriste do tri dana plaćenog menstrualnog dopusta godišnje. Mjera je donesena na temelju prijedloga koji je pokrenula zastupnica Pejović. Inicijativa je nadahnuta sličnim zakonodavstvom uvedenim u Španjolskoj, koja je postala jedna od prvih europskih država u kojima je menstrualni dopust zakonski priznat kao pravo.
Pejović je ovo pitanje otvorila u Skupštini Crne Gore, istaknuvši da menstrualno zdravlje više ne bi trebalo ostati tema o kojoj se govori isključivo u privatnosti, nego ga treba prepoznati kao dio šire rasprave o zdravlju žena, radnim uvjetima i ravnopravnosti.
Usvajanje mjere pozdravili su zagovornici prava žena, ocijenivši je važnim korakom prema stvaranju uključivijeg radnog okruženja. Podupiratelji ističu da ova politika nije privilegij, nego priznanje da određena zdravstvena stanja mogu znatno utjecati na svakodnevno funkcioniranje žena i njihove profesionalne obveze.
Osim neposrednog utjecaja na zaposlene, očekuje se da će odluka pridonijeti većoj osviještenosti o stanjima reproduktivnog zdravlja koja često ostaju nedijagnosticirana, uključujući sindrom policističnih jajnika (PCOS), endometriozu i miome maternice.
Ta stanja nisu povezana isključivo s određenom životnom dobi i sve češće pogađaju žene u različitim fazama života, od tinejdžerica koje su nedavno ušle u adolescenciju, preko žena u dvadesetim i tridesetim godinama, do onih koje se približavaju perimenopauzi i menopauzi ili kroz njih već prolaze.
Kod mnogih žena simptomi povezani s tim stanjima mogu uključivati snažne bolove, neredovite cikluse, umor i druge poteškoće koje se često umanjuju ili pogrešno shvaćaju. Zdravstveni stručnjaci i aktivisti više su puta upozoravali na važnost uklanjanja stigme te poticanja ranijeg dijagnosticiranja i liječenja.
Ovim potezom Crna Gora svrstala se među mali broj europskih država koje menstrualno zdravlje uređuju radnim zakonodavstvom, istodobno otvarajući širu regionalnu raspravu o tome kako radna mjesta mogu bolje odgovoriti na zdravstvene potrebe žena.
Odluka je također povećala očekivanja da bi druge države zapadnog Balkana mogle razmotriti slične inicijative. Zagovornici ističu da primjer Crne Gore pokazuje koliko je važno zdravlje žena tretirati kao pitanje javne politike, a ne kao privatnu stvar, te da bi snažnija institucionalna potpora mogla poboljšati i zdravstvene ishode i ravnopravnost na radnom mjestu u cijeloj regiji.
